Inventura je zakonska i upravljački važna obveza čiji je cilj utvrditi stvarno stanje imovine i obveza te uskladiti poslovne knjige s realnim podacima. Prema Zakonu o računovodstvu, poduzetnik mora na početku poslovanja popisati svu imovinu i obveze, a tijekom poslovne godine, najkasnije na njezinu kraju, ponovno provesti popis i izvršiti potrebna usklađenja. Iako se godišnji popis ponekad doživljava kao formalnost, pravilno provedena inventura ključna je za istinito financijsko izvještavanje i zaštitu imovine.
Uspješna inventura počinje kvalitetnom pripremom. Poduzetnik imenuje inventurno povjerenstvo koje provodi popis neovisno o osobama zaduženima za vođenje evidencija, čime se osigurava objektivnost procesa. U većim se poduzećima izradom plana popisa unaprijed definiraju rokovi, način rada i odgovornosti, dok u manjima cijeli postupak obično obavlja jedno povjerenstvo. Prije početka popisivanja imovina se treba jasno označiti i organizirati, zalihe razvrstati prema vrsti i stanju, a dokumentacija urediti, provjeriti i pripremiti.
Sam popis obuhvaća pregledavanje, brojanje i mjerenje sve materijalne imovine, uključujući zalihe, dugotrajnu imovinu, opremu i sitan inventar, uz bilježenje stanja, ispravnosti i upotrebljivosti. Kod zaliha se provjerava količina i stanje, kod dugotrajne imovine tehnička ispravnost i funkcionalnost, a gotovina se usklađuje s blagajničkim izvještajima. Nematerijalna imovina, poput softverskih licenci, utvrđuje se putem dokumentacije. U sklopu inventure popisuju se i potraživanja i obveze, što je osobito važno u uvjetima smanjene likvidnosti, jer je potrebno utvrditi stvaran iznos nepodmirenih obveza i nenaplaćenih potraživanja te provjeriti njihovu osnovanost i usklađenost s knjigama.
Po završetku popisa uspoređuje se stvarno stanje s knjigovodstvenim evidencijama. Razlike, odnosno manjkovi i viškovi, su česte te mogu biti posljedica lomova, kvarova, isteka rokova trajanja, zamjena, krađa ili administrativnih pogrešaka. Manjkovi se u pravilu evidentiraju kao rashod poduzeća, osim ako za njih postoji odgovorna osoba, dok se viškovi knjiže kao prihod. Ispravno evidentiranje razlika važno je i zbog poreznih učinaka, jer utječe na visinu dobiti te time i na porezne obveze. Neiskazivanje razlika dovodi do iskrivljene financijske slike, precijenjene ili podcijenjene imovine te nepravilnih poreznih obračuna.
Nakon provedenog usklađivanja inventurno povjerenstvo sastavlja izvješće s popisanim stavkama, utvrđenim razlikama i prijedlogom usklađenja. Izvješće potpisuju članovi povjerenstva i odgovorna osoba poduzetnika, a na temelju njega provode se potrebna knjiženja te prilagođavaju financijski izvještaji. Inventura se najčešće provodi na kraju poslovne godine, a obvezna je i u slučaju statusnih promjena, stečaja, likvidacije, promjena poreznih stopa ili kad postoji sumnja u ispravnost knjigovodstvenog stanja.
Pravilno provedena inventura nije samo zakonski zahtjev, nego i jedan od ključnih alata za transparentno i odgovorno poslovanje. Ona omogućuje da poduzetnik točno zna čime raspolaže, gdje postoje rizici i nepravilnosti, što treba otpisati ili obnoviti te je li imovina u funkciji. Time pruža pouzdanu osnovu za donošenje financijskih odluka, povećava sigurnost poslovanja i jača vjerodostojnost financijskih izvještaja.
Izvori podataka:
Zakon o računovodstvu. Preuzeto s https://www.zakon.hr/z/118/zakon-o-racunovodstvu
Finacro. Vrijeme je za inventuru: koje su vaše obveze. Preuzeto s https://finacro.hr/dobro-je-znati/vrijeme-je-za-inventuru-koje-su-vase-obveze/
TEB. Zašto menadžere treba zanimati inventura. Preuzeto s https://www.teb.hr/novosti/2014/zasto-menadzere-treba-zanimati-inventura/